Kako je homoseksualnost masovna pojava među katoličkim svećenstvom, papa je dao smjernice prema kojoj sve svećenićke kandidate treba prvo provjeriti da li su homoseksualci, pa ako jesu, da ih treba izbaciti iz sjemeništa.
Međutim, pitanje koje se postavlja jest da li Vatikan stvarno želi maknuti homoseksualce iz svojih redova, ili je to sve samo igra da se javnost uvjeri da katolička crkva poduzima nešto po tom pitanju.
Kako možemo saznati koji je bio cilj te “smjernice”? jednostavno!
Kada je u javnost izišla ta uputa, oglasila su se talijanska nacionalna udruga homoseksualaca “Arcigay” koja okuplja preko 160,000 članova, točnije njezin predsjednik Aurelio Mankuzo. On je naime izjavio da “u katoličkoj crkvi sve vrvi od svećenika homoseksualaca” i da će ih, ako bude bilo potrebno – „raskrinkati”.
„Mi nudimo svoje usluge savjetodavaca talijanskoj katoličkoj hijerarhiji kako bismo joj pomogli da otkrije sve homoseksualce koji se kriju u Vatikanu”, rekao je Mankuzo (link).
Sada je jako bitno shvatiti njegovu poantu, on želi reći da je katolička crkva prepuna homoseksualaca i da je spreman pomoći katoličkoj crkvi da se riješi tih ljudi.
Pitanje koje se postavlja jest sljedeće. Da li je katolička crkva sva sretna pozvala homoseksualce da im pomognu razotkriti svećenike pervertite, ili je jednostavno ignorirala ovu “ponudu”.
Nedugo nakon tog dekreta, jedan novinar glumeći homoseksualca dogovorio je spoj sa visoko rangiranim svećenikom u Vatikanu preko internet gay-chata. Msgr. Tommaso Stenico, bio je u “Kongregaciji za kler”, istoj onoj koja je sudjelovala u sastavljanju te uredbe. Stenico je objašnjavo prikrivenom novinaru da homoseksualnost nije grijeh i slično (možete vidjeti video skrivene kamere na youtube-u). Nasreću novinar nije konzumirao seks sa tim nastranim svećenikom, međutim, ono što je zanimljivo je pogađate – reakcija Vatikana na taj skandal.
Novinar koji je to napravio rekao je da mu je taj nastrani svećenik rekao da je “izradio detaljan arhiv” homoseksualnih svećenika u Vatikanu “s popisom imena i okolnosti koje na površinu izbacuju jedan broj svećenika, pa čak i biskupa” iz Vatikana.
Stenico je navodno i svom nadređenom, kardinalu Claudiju Hummesu, uputio tajnu zabilješku u kojoj ističe “moralnu degradaciju” Kurije, uz tvrdnju da bi zbog njegova popisa mnogi u Vatikanu “mogli drhtati”, dodaje novinar (link).
Dakle ne samo da je sam Vatikan licemjeran, nego i sam svećenik homoseksualac svog nadređenog obavještava o “moralnoj degradaciji”, te čak i radi popis svećenika homoseksualaca, iako je i on sam homoseksualac. Da ironija bude veća, taj isti svećenik sudjelovao je u izradi smjernica za micanje homoseksualaca iz sjemeništa.
Zamislite sad ovo, kada je sve izašlo na vidjelo, Stenico je počeo tvrditi da on nije homoseksualac, već da je samo glumio homoseksualca pokušavajući “zavesti” (ako to uopće možemo nazvati zavođenjem) prikrivenog novinara. Ako je pak on uistinu samo glumio homoseksualaca, zašto je onda rekao da “ne smatra da je homoseksualno ponašanje grijeh”?
Zaključak je sljedeći msgr. Stenico ili uistinu laže, ili glumi. Vatikan nažalost sljedi njegov primjer.
Pogađate, Vatikan o svemu i dalje šuti, a homoseksualni lobi i dalje drma Crkvenom hijerarhijom. To je žalosna činjenica.
Zašto crkva ne makne homoseksualce iz svojih redova? Richard Sipe, psihoterapeut i bivši svećenik, četri desetljeća je proučavao (homo)seksualnost unutar katoličkog svećenstva i našao je šokantan odgovor.
U svojim istraživanjima (SAD), iznio je podatak da je oko 30% svećenika homoseksualnih sklonosti (orjentacije), u nekim drugim (istraživanjima) brojke je stavio na između 25% i 45% (govorimo o katoličkim svećenicima u SAD-u).
U novinama Boston Globe rekao je sljedeće: “Kada bi se eliminirali svi homoseksualno orjentirani svećenici, broj bi bio tako velik, da bi to bilo kao atomska bomba, jednaku štetu napravilo bi samoj crkvi. To bi značilo ostavku najmanje trećinu svih biskupa u svijetu. Takva mjera bila bi i protivna crkvenoj tradiciji, mnogi sveci bili su homoseksualne orjentacije. Diskriminacija protiv orjentacije ne bi riješila problem.” (link)
Kada je iznio te brojke glasnogovornica američke biskupske konferencije Maryanne Walsh rekla je “Nije bitno da li je netko homoseksualac ili heteroseksualac, bitno je da li on to prakticira” (slobodan prijevod)
Samim time postavlja se pitanje, kako je moguće maknuti iz sjemeništa ekipu koja je homoseksualno orjentirana, ako je sama orjentacija nebitna. Drugim riječima, ako je pitanje da li netko to i prakticira.
Nažalost iz svega navedenog očto je da većina svećenika homoseksualaca (koji to prakticiraju), to ujedno i prikriva, a oni koji znaju šute o tome, tako da je nemoguće na taj način (kako je Vatikan predložio) selektirati kandidate.